www.zupa-bdmz-spansko.hr

U subotu ujutro župnik nas je ispratio na hodočasnički vlak u kojem nas je dočekao novi povjerenik za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije, vlč. Ivica Budinšćak. Nakon kraće vožnje ispunjene druženjem, međusobnim upoznavanjem, pozdravljanjem mladih iz drugih župa i doručkom, stigli smo u Konjščinu odakle je krenuo naš pravi hodočasnički put. Zanimljivost naše ovogodišnje grupe jest da su s nama išle i tri sestre – Valerija, Zrinka i Ivana Đerek, koje su se, usprkos tome što nas sunce i vrućina ove godine zaista nisu štedjeli, jednoglasno složile: "Kakav je dobar osjećaj znati da se krećeš u koloni s više od tisuću ljudi koji su svi krenuli na put s istim ciljem - da zahvale za sve što im Gospodin pruža i da se pomole za narednu godinu". S tim mislima i nakanama u srcu, nakon tri sata i dvanaest kilometara pješačenja, stigli smo u Mariju Bistricu. "Svaki put se iznenadim koliko je Marija Bistrica lijepa. To mjesto kao da je prožeto nekom posebnom svetošću, istovremeno i mirno, spokojno i veselo, sve je u njoj uvijek isto i tamo se čovjek osjeća ugodno kao malo gdje", istaknula je Valerija.

Duhovni dio programa započeli smo katehezom don Damira Stojića koji je, kako je sam rekao, 'sišao s neba' tj. iz Kanade. U prvom dijelu kateheze, koju je pjevanjem obogatio Nadbiskupijski zbor mladih, don Damir nam je govorio o važnosti zakona i pravila za koja nam se ponekad čini da nas sputavaju, a zapravo su put prema pravoj slobodi. Drugi dio kateheze stavio je naglasak na teologiju tijela i predbračnu čistoću koja uključuje mnogo 'ne', ali i jedno veliko 'DA' osobi kojoj zaista želimo predati svoj život. Na samome kraju popodnevnog dijela programa pridružio nam se i pomoćni biskup zagrebački, mons. Mijo Gorski koji nas je radosno pozdravio i poručio nam da, iako se često kaže da je Zagreb poganski grad, mi mladi smo "drugo lice, ljepše lice Zagreba".

Večernji program započeo je "Putom svjetla", a osobito smo bili ponosni jer je naš zbor mladih "Maranatha" predvodio pjevanje. Iz perspektive zboraša, posebno je bilo dojmljivo "dok su tisuće ljudi polagano hodali uz svijeće dižući ih kao pozdrav u zrak uz pjesmu 'Zdravo Marijo'. Prizor je bio predivan, a pjesma se orila do brežuljka i postaja križnog puta na njemu iz naših punih pluća zajedno s još tisuću glasova mladih. Bilo je prekrasno", rekla je Ivana. Program smo nastavili predstavom "Ljubav ili strah" koju su pripremili mladi jedne zagrebačke župe, a čiju poruku je za nas sažeo Vitomir Šimić: "Predstava je pokazala kako često umjesto borbe i ljubavi u životu biramo ugodnu sigurnost i navezanost na postojeće stanje. Zbog straha od promjena i nepoznatog ishoda tih promjena često se ne želimo mijenjati koliko god bili nezadovoljni trenutnom situacijom. Radije odabiremo utaban, lagan, siguran, ali i siromašan put umjesto teškog, izazovnog, neizvjesnog ali i plodonosnog puta". Kruna sadržajnog subotnjeg dana bila je sveta misa i klanjanje koje je predvodio vlč. Domagoj Matošević. U homiliji je istaknuo tri svetosti prema sv. Ivanu Boscu, "radost, dužnosti i molitva, te dobročinstva. Najvažnije je odagnati sve ono što uznemiruje duh kako bi bio radostan. Drugo je obavljati svoje dužnosti, kako je vlč. Domagoj istaknuo mladima: kada se uči - knjiga i skripta su tvoje sv. Pismo makar te u tom trenutku toliko privlačilo čitanje Biblije. Te treće, pomagati drugima i biti tu za bližnje, zajedno u Kristu", prepričao nam je Vitomir.

Nakon par sati sna u nedjelju smo se pridružili najprije križnom putu, a zatim i svečanoj svetoj misi s ostalim zagrebačkim hodočasnicima koju je predvodio kardinal Josip Bozanić, a u popodnevnim satima vratili smo se kućama.

Koliko je teško samo riječima opisati svu ljepotu i posebnost ovog hodočašća, možda najbolje pokazuje anegdota među sestrama Đerek koju je s nama podijelila Valerija: "Zrinka i Ivana, koje su sada prvi puta išle na ovo hodočašće, gotovo su se naljutile na mene što im nisam prije rekla da je tamo TOLIKO lijepo, na što je moj odgovor bio da sam im rekla da je posebno, ali da je to nešto što se nikada ne može riječima dovoljno slikovito opisati, gotovo čarobno".

"Divan vikend, punjenje baterija, dobra 'vibra', pozitivna energija, same pohvale" – tako su ovo hodočašće rezimirale Valerija, Zrinka i Ivana. Ima li bolje pozivnice da nas sljedeće godine bude još više? :-)